Najbolja pita s jabukama na svijetu

Postoje namirnice koje gotovo neprimjetno najave dolazak određenog godišnjeg doba. Prve jagode mirišu na proljeće, lubenica na dugo, toplo ljeto, a jabuka… jabuka u sebi nosi cijelu jesen.

U jabuci je miris voćnjaka, raskoš punih košara na tržnicama, sočni  plodovi na granama i ona posebna toplina koja se u ovo doba godine polako vraća u naše kuhinje. Jabuka je skromna i svakodnevna, a opet od nje možemo napraviti toliko toga – pojesti je upravo ubranu, dodati salati, ispeći s cimetom i medom, skuhati kompot ili pretvoriti u pitu čiji miris ispuni cijelu kuću i u kojoj malo tko ne uživa.

Možda je upravo zato zovu kraljicom jeseni.

A za mene jabuka danas ima i jedno sasvim osobno značenje. Moj sin obožavao je moju pitu s jabukama. Često sam ju radila baš za njega, znajući koliko joj se raduje. A kad bi je ugledao, s osmijehom od uha do uha govorio bi mi kako pečem najbolju pitu s jabukama na svijetu. Danas, kad ju spremam, oči mi se ispune suzama. Pripremam prhko tijesto, miješam jabuke, šećer i cimet, i slušam onu poznatu tišinu u kuhinji. A negdje između mirisa cimeta i topline pećnice pojavi se on – moj Ivan, onakav kakav je bio dok je, s dječjom radošću na licu, s užitkom jeo moju pitu. I na trenutak ga gotovo mogu zamisliti kako uzima još jedan komad, kako uživa, kako mi govori da je najbolja na svijetu.

Tuga tada zaboli, ali u toj boli ima i nečeg nježnog. Jer shvatim da neke ljubavi ne prestaju onda kada netko više nije tu. Ostanu u receptima koje i dalje spremamo, u mirisima koji nas iznenada vrate u neki davni trenutak, u jelima koja više nikada ne možemo pripremiti sasvim bez emocija.

Možda je to jedna od najljepših stvari koje nam hrana može dati – ne samo okus, nego sjećanje.

Zato moja pita s jabukama više nije samo pita. Ona je jedan mali dio života koji sam silno voljela, koji mi tako bolno nedostaje. I zato ću ju i dalje peći. Ne samo zato što ju je volio, nego zato što svaki put kada zamiriše cijela kuća, na nekoliko trenutaka ponovno osjetim da je tu.

Foto: Zozz, pixabay.com

Jabuka kroz stoljeća

Jabuka ima mnogo dužu i zanimljiviju povijest nego što bismo mogli pretpostaviti. Njezini su preci potekli iz područja središnje Azije, a zahvaljujući trgovini, migracijama i uzgoju postupno se proširila Europom i ostatkom svijeta.

Kroz povijest je dobila i snažnu simboliku. Pojavljuje se u mitovima, legendama, religijskim pričama i umjetnosti, gdje je povezivana s ljubavlju, znanjem, plodnošću, iskušenjem i besmrtnošću.

Danas je možda doživljavamo mnogo jednostavnije – kao voće koje uzmemo za užinu ili stavimo u kolač. No iza tog običnog ploda krije se tisućljeće ljudske povijesti.

Što se krije u jednoj jabuci?

Jabuka je uglavnom sastavljena od vode, a sadrži i prehrambena vlakna, među kojima je posebno poznat pektin, te vitamin C i različite biljne spojeve, uključujući polifenole.

Nije potrebno od nje praviti „supernamirnicu” da bismo cijenili njezinu vrijednost. Jabuka je jednostavno praktična, ukusna i lako dostupna namirnica koja se može uklopiti u svakodnevnu prehranu.

I još nešto važno – najviše vlakana nalazi se u kori, pa je jabuku, kada je dobro oprana i kada nam odgovara njezina tekstura, lijepo jesti cijelu.

Od voćnjaka do kuhinje

Jesenska jabuka ne mora završiti samo u zdjeli s voćem. Može postati mirisni nadjev za pitu, pečena jabuka s cimetom i orasima, dodatak jesenskoj salati s orasima i sirom ili sastojak toplog doručka. A upravo je u tome njezina posebna čarolija: jabuka jednako lijepo pripada i jednostavnom svakodnevnom obroku i desertu koji se priprema za posebnu prigodu. Jer neke namirnice ne trebaju biti egzotične da bi bile posebne.

Ponekad je dovoljno da mirišu na dom.

Jeste li znali?

- Jabuka potječe iz središnje Azije.

Područje današnjeg Kazahstana smatra se jednim od važnih središta razvoja pitome jabuke.

- Postoje tisuće sorti jabuka.

Razlikuju se po boji, veličini, slatkoći, kiselosti, teksturi i namjeni.

- Jabuka je važna i u europskoj kulturnoj povijesti.

Pojavljivala se u mitovima, umjetnosti i simbolici mnogo prije nego što je postala svakodnevno voće kakvo danas poznajemo.

- Nisu sve jabuke jednako dobre za kolače.

Čvršće i kiselkastije sorte često bolje zadržavaju strukturu tijekom pečenja, dok su slađe i mekše izvrsne za kaše, kompote i neke deserte.

I na kraju…

Možda kraljicu jeseni ne prepoznajemo samo po njezinoj boji, okusu ili mirisu, možda je prepoznajemo po onome što u nama probudi. Nekoga će vratiti u bakin voćnjak. Nekoga u školsku užinu. Nekoga za stol prepun jesenskih plodova. A nekoga, poput mene, za stol za kojim danas nedostaje jedna voljena osoba.

I zato ove jeseni, kada uzmete jabuku u ruku, zastanite na trenutak.

Pomirišite je.

Zagrizite. 

A ako vas njezin miris iznenada odvede nekome koga volite i tko vam nedostaje – nemojte od toga bježati.

Neke uspomene bole upravo zato što su bile pune ljubavi.

Chicita note:

Čuvajmo recepte koje volimo. Nikada ne znamo kada će od običnog recepta postati čuvar neke velike uspomene.

Vaša chicita

Pročitajte još:

9 razloga zašto u svoj jelovnik unijeti svakodnevnu konzumaciju jabuke, te čudesne voćke u kojoj ljudi uživaju već hiljadama godina

Kolač s jabukama čija priprema traje samo pola sata