Jesen na tanjuru: kad hrana grije i dušu

Dolaskom jeseni i hladnijih dana mijenjaju se i naše prehrambene navike.  Osim što u svoj jelovnik unosimo nove namirnice, mijenja se i način kako ih pripremamo, začini koje koristimo, teksture, a na kraju, mijenja se i sam osjećaj koji nam hrana daje.

Glavne značajke jesenske kuhinje

Osim što treba zadovoljiti naše nutritivne potrebe, jesenska hrana, čini se, ima značajnu ulogu i u našem emocionalnom svijetu. Osim što grije naše tijelo, ona treba „grijati“ i našu dušu – pružiti nam osjećaj sigurnosti, utjehe, spokoja – te čarobne ušuškanosti koje nam dolaskom hladnijeg dijela godine svakim novim danom treba sve više. Tanjur tople juhe od buče našem je tijelu gotovo isto što i omiljena dekica u kutku u kom pronalazimo mir i sebe.  

Od laganog i svježeg prema toplom i utješnom
 

Nakon ljeta kojim su dominirale salate, sirovo povrće, hladne juhe, lagana tjestenina i jela koja ne traže dugo kuhanje, jesen na menije polako vraća juhe, variva, pečeno povrće, složence i jela „na žlicu“.

Povrće postaje „zemljastije“ i zasitnije

Povrtnice poput rajčica, krastavaca, tikvica i paprika, u kojima smo uživali tijekom dugog, toplog ljeta, polako ustupaju mjesto bundevi, batatu, poriluku, kelju i raštiki, kupusu, cikli, mrkvi, celeru, korijenu peršina, gljivama …

Namirnice su to koje daju dublje i toplije okuse.

Sezonsko voće mijenja karakter

Umjesto lubenica, dinja, bresaka i bobičastog voća jesen na naše shopping liste, jelovnike i stolove i donosi  jabuke, kruške, šljive, grožđe, dunje i kestene. Jabuke i kruške pritom više nisu samo voće za grickanje – završavaju u pitama, kolačima, kompotima i toplim doručcima.

Više kuhanja i pečenja
 

Dok smo ljeti željeli što manje vremena provoditi u kuhinji i za štednjakom, u jesen se perspektiva posve mijenja -  nekako spontano i posve prirodno vraća nam se želja za kuhanjem.

Pećnica ponovno postaje važna: pečena bundeva, povrće, meso, gratinirani krumpir, pite i složenci – sve same jesenske delicije kojima se ukućani redom raduju.

Lonac ponovo dobiva svoje mjesto na štednjaku.

Mahunarke ponovno dolaze u prvi plan
 

Leća, grah, slanutak i grašak izvrsno se uklapaju u jesensku kuhinju. Od njih nastaju zasitna, ali ako ih pripremimo bez teških zaprški, i dalje prilično lagana jela.

Začini postaju topliji

Ljeti su kraljevi bosiljak, menta, peršin i kopar, u jesen se pojavljuju timijan, ružmarin, kadulja, lovor, kumin, muškatni oraščić, cimet i klinčić.

I upravo začini mogu potpuno promijeniti karakter istog povrća.

Tekstura hrane postaje važnija
 

Ljeti volimo hrskavo, sočno i svježe. U jesen tražimo mekano, kremasto, toplo i sporo kuhano – juhu koju možemo jesti žlicom, pečenu bundevu koja se gotovo topi u ustima ili varivo koje je još bolje sljedećeg dana.

Boje se mijenjaju
 

Ljetni tanjur je često zelen, crven i žut. Jesenski je zlatan, narančast, smeđ, tamnozelen i ljubičast – boje bundeve, gljiva, kestena, cikle, kupusa, batata i pečenog povrća.

 A možda je najveća razlika – osjećaj …

Ljetna kuhinja nam kaže: „Idemo van.“ Jesenska nas mami: „Ostani još malo. Stavila sam juhu na štednjak. Sjedni pored mene, popijmo zajedno šalicu čaja!“

Fotografije: pixabay.com i unsplash.com